Kako je onlajn obrazovanje u Kini brzo raslo, a onda odjednom prestalo?

Kineska vlada je uvela stroge propise koje imaju za cilj da umanje onlajn i privatne časove u zemlji. Ovaj potez je potresao edukativno-tehnološki sektor u Kini, a pritom pristup ogromnom tržištu sada će biti veoma različit za pružaoce tehnologije u ovom prostoru.

U zemlji u kojoj roditelji veoma cene dobro obrazovanje, a dobre ocene igraju ogromnu ulogu u određivanju mogućnosti za karijeru, desetine miliona učenika svake godine uzme privatne časove i kurseve. 

Sada, od kako je kineska vlada objavila takozvanu politiku dvostrukog smanjenja, lokalne vlasti u nekoliko provincija, kao što su Hunan i Šangži, naredile su privatnim preduzećima da ukinu privatne časove, podučavanja i kurseve,  kako na internetu tako i u pravom životu, za decu uzrasta od vrtića do devetog razreda.

Edukativno-tehnološki sektor nije jedini koji je nastradao novim propisima koje je vlada uvela. Kinesko suzbijanje onlajn video igara je stupilo na snagu pre manje od mesec dana. Svi u zemlji mlađi od 18 godina su sada ograničeni na samo tri sata igranja nedeljno. 

Sva sreća pa je 18 godina minimalna granica za igranje igrica na popularnim onlajn kazinima, tako da su za sada kockarski entuzijasti na sigurnom. Mada, i u ovom sektoru je pitanje ko iz same Kine može da pristupi najboljim sajtovima, jer su strani sajtovi već godinama na udaru.

Koje su nove kineske reforme privatnog obrazovanja?

Škole koje se vode u privatnom vlasništvu su jedna od tri vrste obrazovnih sistema u Kini. Pored toga, postoje javne škole i škole sa stranim pasošima. Od prvog zakona o privatnom obrazovanju 2003. godine, ponuda privatnih škola je samo rasla, postajući popularno mesto za strana ulaganja.

U 2020. godini u Kini je bilo 186,700 privatnih škola, šta čini više od jedne trećine svih škola i jednu petinu svih učenika. Reforme najavljene pre dva meseca, koje su u toku od 2018. godine, predstavljaju pokušaj da se obuzda taj početni period rasta.

Mnogi od 68 članova zakona ograničavaju na koji se način obrazovanje može monetizovati, posebno tamo gde se radi o javnoj imovini. Na primer, javnim školama je zabranjeno da privatizuju delove svog poslovanja, dok privatne škole imaju stroži nadzor nad svojim prihodima.

Posao i nastavni planovi i programi privatnih škola sada moraju biti bliski onim u javnim školama. Stranim kompanijama je zabranjeno da poseduju udeo, strani udžbenici su zabranjeni, a pridržavanje nacionalnih planova i programa će se snažnije primenjivati. 

Milioni poslova su u riziku

Posledice ovih propisa idu čak i izvan vlasnika preduzeća i roditelja. Sada, budućnost miliona radnika takođe visi o koncu. Dok se neke obrazovne kompanije bore da se pridržavaju novih pravila, mnoga druga preduzeća će verovatno biti prisiljena da se zatvore. 

Prema izveštaju iz januara, industrija obrazovnih usluga pruža oko 10 miliona poslova u Kini. Centri za podučavanje fokusirani na akademske predmete treba da se što pre usmere na drugu industriju.

Prema vestima, dvostruko smanjenje je samo početak, a više pravnih rešenja se planira koje bi regulisale devetogodišnje obavezno obrazovanje. Analitičari su rekli da u ovom trenutno rizici za preduzeća povezana sa srednjoškolskim obrazovanjem nisu visoki. 

Za kraj, druge ogromne obrazovne industrije se navodno spremaju za smanjenje radne snage od 30% do 70%, u zavisnosti od toga kako lokalne vlasti sprovedu propise centralne vlade i koliko se kompanija oslanja na prihod od podučavanja učenika od vrtića do devetog razreda.

Leave a Comment